Došlo se najzad do subatomskih čestica i otvorio se jedan tajanstveni svijet u kome je sve vibriralo na finijim razinama, u čistoj energiji. Mi smo energija, naš je svijet energija, i naša misao, i djela, sve ono što jesmo, mislimo ili činimo, vibrira finim vibracijama izvan dosega naših fizičkih čula. Univerzum je velika Misao, a čovjek je njen dio. Moderni kvantni znanstvenici rekli bi da je sve val, frekvencija, a materijalni svijet samo je gruba slika, hologram u jednom velikom energetskom polju. Neurolog Carl Pribram (Stanford univerzitet), autor klasičnog neuropsihološkog udžbenika, i fizičar dr. D. Bohm (Univerzitet u Londonu), štićenik Alfreda Einsteina analizirali su holografski model na mnoštvu situacija koje su se bile izvan područja znanstvenog bavljenja i shvaćanja. Holografskim modelom objasnili su paranormalne pojave kao što su telepatija, psihokineza, moždane aktivnosti i dr. Njihov je rad utemeljen na teoriji relativnosti A. Einsteina, radu M. Planka i dr. U svom intervjuu za Psichology Today Carl Pribram je rekao sljedeće:
„ Ne radi se o tome da je svijet pojavnosti pogrešan; ne radi se o tome da tamo vani na jednoj razini stvarnosti ne postoje predmeti. Radi se o tome da ako prodrete kroz svemir i pogledate ga kroz prizmu holografskog modela, stižete do drukčijeg pogleda, drukčije stvarnosti. A ta druga stvarnost može objasniti stvari koje su do sada bile znanstveno neobjašnjive: paranormalne pojave, sinkroniciteti, očigledno značajna podudaranja događaja.“
U svojim istraživanjima naišli su na problem jer je njihova teorija bila teško dokaziva u laboratoriji pa je mnoge znanstvenike navelo na zaključak da su teorije neuhvatljive, nedokazive, znanstveno neutemeljene. Ipak, ta otkrića bacaju jače svjetlo na mehanizme iscjeljivanja bioenergijom, kvantno iscjeljivanje i mnoge druge komplementarne metode dijagnosticiranja i iscjeljivanja.
Znanja o iscjeljivanju bioenergijom nisu bila nepoznata starim civilizacijama pa čak ni „primitivnim“ plemenskim zajednicama. Tragove o liječenju energijom putem dodira nalazimo u formi crteža, zapisa, usmene tradicije. Čak je i Hipokrat, čuveni antički liječnik i otac medicine, znao za iscjeljivanje dodirom i prakticirao ga je. Zapadna civilizacija je dublje uvide o iscjeljivanju bioenergijom masovnije prihvatila i proučavala tek u 20. stoljeću.
Puno je toga obavijeno velom tajanstvenosti, čovjek još istražuje, otkriva i tumači. Koliko je zaista razvitak ljudske vrste bio cijelim svojim tijekom progresivan! I koliko je ljudska spoznaja ostajala često zaglavljena u višestoljetnim zabludama, usmjeravana u krivom pravcu, tapkala u mraku, suzbijana u svom prirodnom razvitku! Razvoj medicine učinio je puno za dobrobit čovječanstva, liječilo se tijelo na fizičkoj razini, ali se puno puta morala priznati nemoć u rješavanju stanja koja medicina, praćena farmakologijom, nije mogla riješiti, barem ne u cijelosti. Poboljšanja su bila izvan dosega svih raspoloživih medicinskih ili medikamentoznih rješenja. Zašto? Bolest se u takvim stanjima mogla rješavati samo na onim segmentima koja su konvencionalnoj medicini i farmakologiji bila nepristupačna, nedostupna i samim tim - nerješiva. Bolest je ostala pritajena u sferama netjelesnog, energetskog. Začahurena, uporna, neumoljiva, izazivala je konvencionalne metode liječenja na dvoboj, u kome se od starta naslućivao pobjednik. Bolest i medicina – u zapadnoj su civilizaciji često ostajale u neravnopravnoj borbi, u kojoj je medicini često nedostajalo pravo oružje. Ili možda saveznik?! Bilo je nužno korijene obolijevanja tražiti negdje drugdje, prići im na izvantjelesnoj, nad tjelesnoj razini. A to je bilo moguće samo energetskim, ne fizičkim metodama.
Onog dana kad znanost počne proučavati ne fizikalne (duhovne) pojave, u deset godina napredovat će više nego u ranijim stoljećima svoje povijesti. (Nikola Tesla)
Iscjeljivanje dodirom, energetsko iscjeljenje nije tekovina modernog doba, staro je koliko i čovjek. Majka umiruje svoje bolesno ili uznemireno dijete dodirom ruke, polaganjem ruku na bolno mjesto. I bol se smanji, nestane. Zašto? Koliko smo se samo puta uvjerili kako je običan dodir nečije ruke blagotvoran za naše tijelo, osjećaje, um. Kaže se u narodu onako naoko jednostavno da je bol nestala „kao rukom odnijeta“. Koliko se ljudi zapitalo što to znači?! Što se to rukom odnijelo i kako je to moguće?! Kako se rukom odnosi bol, otklanja bolest, vraća narušeno stanje?! Mnogi se i nisu pitali, nisu tumačili, nisu analizirali mehanizme djelovanja u svom kauzalnom odnosu, ali su slijedili usmena predanja, davno usađene instinkte svojih predaka, intuiciju, božansku spoznaju - i iscjeljivali, shvaćajući na nekim dubljim razinama svoje duše, višim titrajima svijesti, da je čovjek puno više od biokemijskog fizičkog i materijalnog čuda, organskog stroja.
„Jedan jedini trenutak dovoljan je za svladavanje beskonačne udaljenosti“ (R. Tagore)
Odvajkada se iscjeljivalo nekonvencionalnim metodama, nazivale su se različitim nazivima – alternativne, nekonvencionalne, komplementarne metode, prirodna medicina i sl. Zajedničko svim tim metodama je iscjeljivanje energijom (pranom, chi...). Današnja je konvencionalna (alopatska) medicina sve tolerantnija spram komplementarnih metoda i sve je više zdravstvenih djelatnika koji u svom radu primjenjuju neku od komplementarnih metoda. Sve je više javnih inicijativa da se komplementarne metode uklope s konvencionalnim načinom liječenja u jedan moćan i efikasan sustav zdravstvene skrbi. Polako se prevazilazi dugo ukorijenjena praksa da se pomoć od komplementarnih metoda zatraži tek onda kada alopatska medicina zataji ili kao očajničko traženje rješenja u bezizlaznim situacijama. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije oko 80 % svjetske populacije koristi se nekom od komplementarnih metoda. O uspjesima najbolje svjedoče mnogi koji su nekim od komplementarnih puteva došli do poboljšanja svog tijela.
Čovjeku je dato prirodno, božansko pravo da raste u svom znanju, razvoju, širi svoja iskustva i da nikada svoj um ne zatvara za nova iskustva. To je naša obaveza prema samima sebi, kako je i A. B Šimić pjesnički rekao:
„Čovječe, pazi da ne ideš malen ispod zvijezda“ (A.B. Šimić)
Duša i tijelo nisu dvije polovice prerezane jabuke. Oni se prožimaju u nedjeljivoj povezanosti. Pravi pristup znači holistički pristup čovjeku kao cjelovitom biću. Bolest se ne treba tretirati isključivo simptomatski selektivno i medikamentozno, jer je u procesu istinskog i dubokog iscjeljivanja najvažniji faktor samoiscjeljenje. Iscjeljivanje je interakcija u kojoj aktivno koreliraju i terapeut i bolesnik. Bioterapeut provodi kozmičku informiranu energiju koja nepogrešivo zna svoj put, a bolesnik je prima u svoje biopolje započinjući tako proces samoiscjeljivanja. Putanja od našeg bića do vječnih znanja Univerzuma ( i obrnuto) nepogrešivo vođena i pređena energetskim putem, prelazi se u trenu. Prostor i vrijeme u iscjeljivanju nisu nikakva prepreka za energetski kontakt. Iscjelitelj se povezuje s kozmičkom energijom kao univerzalnom riznicom, koristi svoje tijelo kao antenu, a određenim pokretima ruku usmjerava energiju prema bolesniku. Bolesnik je prima u svoje biopolje (bioplazmu, auru, energetsko tijelo...), suptilni otisak materijalne fizičke pojavnosti. Postoji puno različitih bioenergetskih tehnika, neke ne priznaju svjesno upravljanje energijom pa jednostavno polažu ruke na bolesnika, neke metode kombiniraju pokrete ruku i polaganje, a moćna metoda koju je kreirao iscjelitelj Zdenko Domančić uspješno kombinira sedam osnovnih tehnika u terapeutskom radu.
Ruka je organ nad organima, oruđe nad oruđima“ (Aristotel)
Iscjeliteljsko bioterapeutsko djelovanje Zdenka Domančića i njegovih terapeuta dugi niz godina izaziva veliku društvenu pa i medijsku pažnju zbog evidentnih uspjeha u iscjeljenju mnogih bolesti. Zdenko Domančić je educirao po cijelom svijetu brojne terapeute koji, poštivanjem naučene metode i pridržavajući se nezaobilaznog etičkog kodeksa, u terapeutskom radu postižu izuzetne rezultate. Zbog potrebe da se rad po metodi Bioterapija po metodi Zdenka Domančića® društveno verificira i uklopi u zdravstveni sustav, pokrenut je obrazovni program osposobljavanja za terapeute Bioterapija po metodi Zdenka Domančića® u okviru Ustanove za obrazovanje odraslih ProgramPLUS (više o programu može se pogledati na našem sajtu). Prve generacije educiranih terapeuta prošle su naš program na kome su stekle bitna znanja, ne samo iz Bioterapije po metodi Zdenka Domančića®, već i bazična znanja iz medicine, knjigovodstva, etike, zdravstvenog turizma i sl. Upravo zbog neravnopravnog odnosa konvencionalnog i nekonvencionalnog pristupa ljudima često se možemo u praksi susresti s nekompetentnim, nesolidnim, nestručnim pojedincima. Oni svakako veoma otežavaju i ometaju ozbiljno društveno pozicioniranje predanog i stručnog iscjeliteljskog djelovanja. U okviru Ustanove za obrazovanje odraslih ProgramPLUS educiraju se zato stručni i kompetentni terapeuti koji na tržištu rada konkuriraju ne samo svojim ozbiljnim, uspješnim i kvalitetnim radom već i tržišno prihvatljivim kvalifikacijama i kompetencijama.
Univerzum nam otvara puteve ka svom neiscrpnom izvoru snage i znanja. Na nama je da taj potencijal iskoristimo na pravi način. Jedini pravi način – znanje koje je u službi čovjeka, njegovog razvitka i humanosti.